Umjetna sladila - sigurnost i rizici

Godine 2023. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uvrstila je sladilo aspartam na popis mogućih karcinogena (Skupina 2B) – dakle tvari za koje postoje ograničeni dokazi o karcinogenosti kod ljudi, no nedovoljni za potvrdu izravne uzročne veze.
Taj je korak ponovno otvorio raspravu o sigurnosti umjetnih sladila, koja se koriste već više od pola stoljeća. Iako pomažu u smanjenju unosa šećera, istraživanja pokazuju da njihovi učinci na zdravlje nisu jednoznačni.

Zašto ih neki ljudi biraju

Umjetna sladila koristimo kad želimo smanjiti šećer, ali zadržati slatki okus. Nalazimo ih u napitcima tipa light ili zero, u žvakaćim gumama, proteinskim pudinzima i sirupima.
Riječ je o kemijski proizvedenim tvarima s višestruko višom slatkoćom od saharoze – a često i s nultom kaloričnom vrijednošću.

Što su i kako djeluju

Umjetna sladila sintetske su zamjene za šećer, koje se vežu na iste okusne receptore na jeziku kao i ugljikohidrati. Zahvaljujući tome izazivaju slatki osjet, a da pritom ne daju značajnu energiju.
No njihova vrlo visoka slatkoća može narušiti percepciju prirodnih okusa – mozak se navikne na intenzivnu slatkoću, pa uobičajene namirnice tada mogu djelovati "premalo slatko".

Kako se proizvode

Svako sladilo ima svoj kemijski proces proizvodnje. Evo nekoliko primjera:

• Aspartam (E951) – metilester dipeptida sastavljenog od L-asparaginske kiseline i L-fenilalanina. Pri razgradnji nastaje i mala količina metanola, no daleko ispod toksičnog praga.

• Sukraloza (E955) – nastaje kloriranjem saharoze. Većina tvari se ne apsorbira i izlazi iz tijela nepromijenjena.

• Acesulfam K (E950) – sintetizira se metilacijom oksatiazina i neutralizacijom kalijem. Često se kombinira s aspartamom kako bi se izbalansirao gorki posljeukus.

Najčešće korištena umjetna sladila

Jesu li sigurna?

Trenutačno postojeći dokazi nisu dovoljno snažni da bi dokazali kako uobičajena količina aspartama ili drugih dopuštenih sladila ima karcinogeni učinak.

• "Doza čini otrov": prosječna bi osoba morala popiti otprilike 17–18 limenki dijetalne cole dnevno, da bi dosegla granicu prihvatljivog dnevnog unosa (ADI).

• Opservacijska istraživanja nisu uzročna: istraživanja koja su pronašla povezanost (korelaciju) s rakom ne dokazuju uzrok (uzročnost) – mogu biti pod utjecajem drugih faktora (prehrana, način života).

• EFSA i FDA i dalje potvrđuju da su aspartam i druga sladila sigurna u okviru dopuštenog ADI-ja.

Rizici dugotrajne konzumacije

Na temelju aktualnih spoznaja potrebno je uzeti u obzir tri glavna područja:

1. Crijevni mikrobiom – neka sladila mogu mijenjati sastav crijevne mikroflore, što može utjecati na toleranciju glukoze i metabolizam.

2. Adaptacija okusa – čest kontakt s ekstremnom slatkoćom smanjuje osjetljivost na prirodno slatke namirnice.

3. Kompenzacija kalorija – ljudi koji piju "zero" napitke mogu podsvjesno povećati unos kalorija iz drugih izvora.

Za sada ne postoje uvjerljivi dokazi da bi uobičajena konzumacija umjetnih sladila uzrokovala rak, pretilost ili metabolički sindrom – no ni da bi njihovo dugotrajno korištenje bilo potpuno bez rizika.

Prirodne alternative

Steviol-glikozidi (E960) prirodna su sladila dobivena iz biljke Stevia rebaudiana. Otprilike su 200× slađi od šećera, ne sadrže kalorije i prikladni su i za dijabetičare.

Prema pregledovom istraživanju Ruiz-Ojeda et al. (2019), steviol-glikozidi ne apsorbiraju se u tankom crijevu, već tek u debelom, gdje ih crijevne bakterije razgrađuju na steviol. Taj proces može blago utjecati na sastav crijevnog mikrobioma, posebno na bakterije roda Bacteroides, koje sudjeluju u njihovoj razgradnji.
No te su promjene vrlo male i klinički beznačajne, a utjecaj stevije na crijevnu mikrobiotu zasad nije dovoljno istražen.

Za razliku od nekih sintetskih sladila – primjerice saharina ili sukraloze, koji mogu izraženije narušavati mikrobiom – stevija se čini kao blaži izbor. Ipak je preporučljivo pridržavati se preporučenog dnevnog unosa (ADI) od 4 mg/kg tjelesne mase, kojeg je odredila Europska komisija.

Sažetak i preporuke

Umjetna sladila mogu biti koristan alat ako pokušavaš smanjiti unos šećera i održati stabilnu tjelesnu masu. Pomažu smanjiti energetski unos, ne utječu izravno na razinu glukoze i mogu olakšati prijelaz s preslatkih napitaka na uravnoteženiju prehranu.

S druge strane nisu bez ograničenja. Česta konzumacija jako slatkih proizvoda može narušiti prirodnu percepciju okusa, utjecati na crijevni mikrobiom i dovesti do kompenzacije kalorija – dakle do toga da osoba "uštedjenu" energiju jednostavno nadoknadi drugdje.

Dugoročno gledano stoga vrijedi da, iako se umjetna sladila kod uobičajene upotrebe smatraju sigurnima, nije preporučljivo oslanjati se na njih kao na trajno rješenje.

Ako imaš strahove oko aspartama ili umjetnih sladila, moguće je smanjiti njihovu količinu ili ih zamijeniti prirodnim nekalorijskim sladilima.

Izvori

1. World Health Organization (2023): Aspartame hazard and risk assessment results.

2. Mooradian A.D., Smith M., Tokuda M. (2017): The role of artificial and natural sweeteners in reducing the consumption of table sugar. Clinical Nutrition ESPEN, 21, 1–8.

3. Kossiva L., et al. (2024): Chronic Use of Artificial Sweeteners: Pros and Cons. Frontiers in Nutrition, PMC11435027.

4. Ruiz-Ojeda F. J., et al. (2019): Effects of Sweeteners on the Gut Microbiota: A Review of Experimental Studies and Clinical Trials. Advances in Nutrition, PMC6363527.